Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela
Stup – Sarajevo

„... njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve.
Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku,
jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.“

Molite za

Marijanski duh u karmelskom pravilu

„Pravilo Reda naše drage Gospe od gore Karmela“: ovaj naslov jasno govori da je naš Red marijanski Red.

Naša sveta Majka Terezija naziva svoje samostane „golubnjacima Blažene Djevice Marije“. Ona piše u trećoj glavi „Puta k savršenosti“ da nema drugog cilja nego da obdržava prvotno Pravilo naše drage Gospe i Kraljice što je moguće savršenije.
 
Kad je naša sveta Majka Terezija primila sliužbu priorice u samostanu u Avili, prije nego što je primila od redovnica izraz pooslupnosti, stavila je sliku Blažene Djevice Marije na stolicu priorice, a na do nogu Djevice stavila je ključeve samostana. Svakako je taj gest Majke Terezije bio podešen tim okolnostima i za tu priliku. Ali tu je posve jasno izraženo i držanje Karmela prema Blaženoj Djevici Mariji, naime:
   1. vrhovna vlast Marijina nad Redom
   2. potpuna pripadnost Reda Mariji
   3. djetinja ovisnost članova Reda o Mariji.


U našem svetom Redu, Marija predvodi čitav život zajednice, kao majka u jednoj kući. U Karmelu je sve posvećeno čašćenju naše drage Gospe, sve stoji pod njenom majčinskom zaštitom. Ona je Majka okružena naklonostima svoje djece.

U ovom marijanskom duhu naša je sveta Majka Terezija odgajala svoje kćeri a njene su kćeri bile posve prožete tim marijanskim duhom.

Prve karmelićanke koje su iz Španjolske došle u Francusku godine 1604. i tamo uvele terezijansku reformu kao svoju smjernicu imale su ovaj marijanski duh koji su donijele sa sobom kao baštinu.

Njihov program izražavaju slijedeći retci:“Duše, koje Bog poziva da Mu služe u našem svetom Redu moraju znati da prva i glavna obveza karmelićana stoji u tome da osobitom brižljivošću časte Preblaženu Djevicu Mariju, prije svega u njenom uzvišenom dostojanstvu Majke Božje. Ovo čašćenje treba izraziti puno priznanje Njenom dostojanstvu Majke Božje kao i Njenoj sveopćoj vlasti, koja joj je dana na Nebu i na zemlji. Na drugom mjestu treba častiti Blaženu Djevicu Mariju radi njene prevelike dobrote i poniznosti, što se udostojala postati Majkom i Gospodaricom ovog Reda.
 
Karmel je zaista posve marijanski. U srednjm se vijeku govorilo: „Karmel je sav marijanski.“
Red naše drage Gospe od gore Karmela je sav marijanski u svom postanku, u svom duhu, u svojim svecima, u svom unutarnjem i vanjskom životu, u cijelom tijeku svoje povijesti.

Red se rodio u zemlji Isusa i Marije, u svetoj zemlji. Pustinjaci su živjeli u pećinama gore Karmela, uzduž obronaka, uokolo jedne kapelice posvećene Blaženoj Djevici. Ova je kapelica bila središte duhovnog i liturgijskog života svih monaha.

U knjizi „Ustanova prvih monaha“ piše da su se monasi dnevno skupljali na molitvu kanonskih časova i ustrajno uzdizali pred Mrijom i njenim Sinom svoje hvalospjeve i vapaje. Upravo su zato nazvani „pustinjaci svete Marije od gore Karmela“.

Ova kapela, posvećena našoj dragoj Gospi, sigurno svjedoči da su prvi karmelićani štovali i ljubili Blaženu Gospu. Kad su se prvi križari uspeli na goru Karmel da bi se pridružili pustinjacima, koji su tamo živjeli po uzoru na Iliju i Elizeja, našli su posve marijansko ozračje i prihvatili su taj život koji na osobiti način časti Kraljicu Neba.

Povijesni dokumenti svjedoče posve sigurno da je Red od prvog vremena svoga kanonskog osnutka u Crkvi bio posve marijanski i da su pustinjaci 12. i 13. stoljeća gledali na Mariju kao na svoju Majku kojoj su posvetili svoj život.

U Karmelu se časti naša draga Gospa kao Majka i Kraljica kojoj je u čast ustanovljen Red na gori Karmelu u zemlji Isusa i Marije. To izražava Crkva u molitvi na blagdan naše drage Gospe od gore Karmela dne 16. srpnja: “O Bože, koji si karmelski Red ukrasio osobitim časnim nazivom tvoje presvete Majke vazda Djevice Marije...“.

Također se drži da su prvu kapelu u čast drage Gospe na Karmelu sagradili upravo karmelićani, prema tome se drži da je Red bio posvećen Blaženoj Mariji i da je sinove Karmela od najstarijih vremena nazivao:“braćom Blažene Djevice Marije od gore Karmela“. Ovaj naslov pape nisu samo potvrdili nego obdarili i oprostima. Red gleda u Mariji svoju Majku, svoju Kraljicu, svoju Zaštitnicu, kojoj zahvaljuje svoj postanak.

Godine 1287. kad se u Montpellieru skupila generalna skupšitna, /a tada je Red bio tek nekih pedesetak godina u Europi/ jasno je bilo izrečeno:
“Mi tražimo zagovor Blažene Djevice Marije Majke Isusove za čiju je službu i na čiju je čast podignut naš Red od gore Karmela.“

Red poznaje Mariju kao svoju Majku i kao svoju Zaštitnicu. A Marija je često puta sa svoje strane objavila da Ona i preuzima ovu zaštitu i majčinskom se brigom stara i bdije nad svojom povlaštenom obitelji. Mnogobrojni su dokazi ove osobite Marijine majčinske brige.

U 13. stoljeću je dva puta došla u pomoć da sprijeći da se Red ne bi ukinio.

Prvi put se javlja Papi Honoriju III. godine 1226. Uplivne su osobe upravljale molbe Papi da bi dokinuo Red koji je došao s Istoka. Kad je Papa htio uvažiti njihove molbe ukaže mu se Blažena Djevica Marija i naredi mu da štiti njezin Red. Zahvaljujući tom ukazanju Blažene Djevice Marije Red je zaržan u Crkvi. Papa se nije više obazirao na molbe protivnika nego je svečano potvrdio karmelski Red.

Kasnije učini Marija još više u korist Redu. Godine 1251. bio je Red predmet svih vrsta progona. Sveti Šimun Štok, general Reda, molio je s dubokom vjerom ustrajno i žarko za njegov opstanak. Molio se onom lijepom molitvom:“Flos Carmeli“ („Cvijete Karmela“). Marija mu se ukaže i naredi da se obrati k Papi Inocentu IV., a da će mu dati znak spasenja po kojem će sačuvati Red od svih poteškoća. Povrh toga dala mu je jedan sigurni znak svoje majčinske zaštite riječima: “evo znaka spasenja“. To je bio škapular kojega mu dade i nastavi: “Tko obučen u ovu odjeću, bit će pošteđen od paklenog ognja.“ Papa potvrdi Red. Kasnije su Pape dijelili povlastice svetog škapulara i s tim nošenjem redovničkog odijela svi su vjernici primali osobite milosti. I tako je na koncu došlo do taga da taj habit ne samo nije zabranjeno nositi nego ga je i Crkva potvrdila i dijelila svim vjernicima. I tako ga sada revni kršćani nose širom cijelog svijeta.

I kasnije tijekom stoljeća javljala se Marija kroz povijest Reda na razne načine i pokazala se uvijek kao prava Majka i Zaštitnica Karmela. Isto tako se javlja u životu mnogih svetaca našeg svetog Reda. Red ju časti i pjeva joj kao Majci i uresu Karmela, kao svjetlu Karmela. Ovi se naslovi nalaze u staroj karmelskoj liturgiji i svjedoče o ljubavi prema nebeskoj Majci.

U životu Reda pokazuje se velika želja da se živi posve u službi Mariji, njoj pripadati, njoj se posvetiti i njenom čašćenju, i iskazivati joj osobito štovanje.

Karmelski život mora se u Crkvi odlikovati upravo po tom izvanrednom štovanju Blažene Djevice Marije, to je njegov poziv i njegova zadaća. U karmelskom Direktoriju piše da duše koje je Bog ovamo pozvao, moraju znati da osim službe Bogu koju iskazuju svojim životom, da je njihova prva i glavna dužnost s osobitom brigom i ljubavlju častiti Blaženu Djevicu Mariju. Taj marijanski cilj ima duboki utjecaj na unutarnji život Reda.

Štovanje Blažene Djevice Marije javlja se u Redu nešto kasnije nego štovanje proroka Ilije kao utemeljitelja, ali ono zato prevladava štovanje Ilijino. Pustinjaci grade prvu kapelu u čast Blažene Djevice i nazivaju se njezinim imenom.

K ovom vanjskom načinu štovanja, kao što su kapelica, naziv – dolazi ono dublje štovanje kao što je osobno posvećenje svakog pojedinog redovnika Mariji redovničkim zavjetima.

Redovnički je život sav posvećen Mariji po svetim zavjetima i po Pravilu. Prva formula. U 17. stoljeću za polaganje zavjeta glasila je:

“Ja ..... polažem svoje zavjete i obećajem Bogu i Preblaženoj Djevici Mariji od Gore Karmela kao i generalnom prioru monaha Reda Majke Božje, preblažene Djevice Marije...“.

U ovoj kratkoj formuli zavjeta Marija se spominje dva puta; prvi put kao osoba kojoj se zavjeti polažu, drugi put kao sveta naslovnica i zaštitnica Reda.

Po svojim zavjetima, karmelićanin se posvećuje Mariji, on joj žrtvuje svoj život, on se veže u djetinjoj vjernosti na to da će ju častiti i služiti joj u poniznosti i s ljubavlju. Zavjeti su pismni ugovor, čin poslušnosti, koji tako mnogo vrijedi kao potpuno predanje samoga sebe Djevici-Majci. U Karmelu smo pozvani da joj služimo kao na njenome dvoru.

Karmelićani i karmelićnke, polažući svete zavjete, preuzimaju dužnost da u svom predanju Mariji žive najdubljim Marijinim životom i izjednače se s njim. Naši su autori 13.,14. stoljeća tako to shvaćali.

Karmelski teolog Baconthorp (+ 1346.) piše u svoj knjizi „Razlaganje karmelskog Pravila“ da ovo pravilo ide za tim, da prikaže Marijin život.

On piše:“U apostolskoj buli nazivamo se braćom Blažene Djevice Marije, jer smo preuzeli Pravilo u kojem su mnoge točke slične životu koji je Marija provodila dok je živjela na svijetu.“ Baconthorp iznosi točke koje pokazuju tu sličnost. One ukazuju na Marijin život postojane molitva, motrenja, osame, poniznosti i tako dalje. Naš kritički duh više voli strogo uspoređivati život Blažene Djevice Marije i karmelsko Pravilo. Ali ovu usporedbu treba jednostavno tumačiti; naslov nije nikada uzet samo tako da se olako tumači štovanje Blažene Djevice općenito nego više kao sveta obveza koja je i propisana da častimo i nasljedujemo Mariju.

Iz ove misli Baconthorpa možemo jasno vidjeti kako se shvaćao marijanski duh Reda u 1300. godini. To isto nalazimo i kod drugih autora koncem 13. i početkom 14. stoljeća.
 Francuz Žan Siminento /Jean Ciminentho/ koji piše godine 1340., pa njemac Hildeshajm /Hildesheim/ u 1370. godini, na isti način naglašava sličnost Marijina života s karmelskim životom. Žan Siminento piše da je „Marija Majka Karmela“ jer njezin primjer uči karmelićane kako treba živjeti. On kaže: “Marija je tipičan uzor našega Reda.“

Ovaj marijanski duh nadahnjuje karmelićane 13. i 14. Stoljeća. On prelazi od pokoljenja na pokoljenje i uvijek prelazi u baštinu slijedećam naraštaju. Od stoljeća do stoljeća odjekuju riječi svetog Brokarda na umoru: „Moja draga djeco, mi smo osobitom milošću nazvani braćom Blažene Djevice Marije. Pazite da poslije moje smrti ne izgubite pravo na ovo ime. Ustrajte u dobru, prezirite bogatstvo, izbjegavajte svijet, živite vjerno svoj poziv prema životu Ilije i Blažene Djevice Marije.“/nekadanje II. čitanje na blagdan svetog Brokarda/.

Svi ovi navodi svjedoče da je naš Red smatran od prvih svojih početaka, od svoog kanonskog utemeljenja, dakle od 13. i 14. Stoljeća marijanskim Redom. On nije samo uređen u duhu Marijinu, nego je sav prožet tim duhom, duhom Majke Božje, Majke naših duša. On se trudi savršeno usvojiti Marijin duh, Marijin život.

U čemu se sastoji taj marijanski život, u kojem Karmel želi vidjeti kako napreduju njegovi članovi?

On sasvim odgovara planu spasenja koji je Bog odredio za našu dušu, bez ikakvog preinačivanja.

Koje mjesto Marija zauzima u našem životu po ovom božanskom planu?

Marija u našem životu, u našem srcu, zauzima ono mjesto koje je imala i u Srcu svog Sina, naime zauzima mjesto Majke.

Ona je Majka Otkupiteljeva.

Kao Majka zalazi u život Isusov.

Kao Majka mora ona zahvatiti i naš život, biti kod posvećanja našega života, to je plan Božji.

Ovaj je plan Božji sveti Augustin prekrasno opisao slijedećim riječima: “Svi koji su predodređeni da postanu jednaki slici Sina sakrivena u krilu Blažene Djevice Marije, skrivaju se tamo da ih Ona štiti, hrani, sačuva. Oni su povjereni ovoj dobroj Majci do uzrasta kad budu rođeni za nebesku slavu.“

U planu je našeg posvećenja Marija svome Sinu dana kao Majka, to je sigurno. Ona je začela Božansku Riječ u svome djevičanskom krilu, postala je Majkom Isusovom i Majkom naših duša.

Naš je Gospodin ovu istinu jasno objavio svim ljudima, kad je viseći na križu rekao: “Ženo, evo ti sina, Ivane, evo ti Majke.“ Toga je časa naš Otkupitelj dovršio djelo našega otkupljenja u našim dušama.

Kao što je Bog najveće svoje djelo, Utjelovljenje svoga Sina učinio ovisnim od pristanka ponizne Djevice Marije, kad joj je po arkanđelu Gabrijelu ponudio da postane Majkom Njegova Sina, tako On čini i primjenu otkupiteljskog djela ovisnim od pristanka Blažene Djevice Marije. Ona kao Majka milosti sudjeluje na našem posvećenju.

Kao što božanski život u nama počinje djelovanjem Duha Svetog i slobodnim sudjelovanjem Djevice iz Nazareta /po njenom: “neka mi bude“/, isto tako prima i razvije se ovaj božanski život /život u Bogu i s Bogom/ u nama po dvostrukom načelu: djelovanje Duha Setoga i majčinskog djelovanja Marijina.

Mi smo začeti i nošeni u krilu Marijinu, u njenoj majčinskoj ljubavi. U njenoj blagoslovljenoj duši, začinje se naše od Duha Svetoga nadnaravno biće i duhovni napredak.

To je tajna Marijinog poslanja.

Što dakle jedna duša više živi sakrivena u Mariji, to ona bogatije prima božanski životni sok koji ju hrani, jača i pospješuje njen rast, razvijanje i puninu.

Da bi se Božji plan ispunio mora dakle Marija ispuniti onu majčinsku zadaću koju joj je Bog dodijelio. S obzirom da naše posvećenje zavisi posve od njene majčinske djelotvornosti.

Ona je naša Majka!
Što znači Majka u životu djeteta?
Kako se drži dijete prema svojoj majci?
Zakon rasta određuje životni odnos majke i djeteta. U nadnaravnom pogledu je isto tako. U nadnaravnom odnosu, po planu Božjem, između duše i Majke Marije djeluje snaga milosti, naime po milosti smo Božjoj postali djeca Božja a tako i djeca Marijina.

1.
Majka nosi dijete u svom krilu i taj je plod tako usko povezan s njom, da njeno dijete može živjeti samo preko Majke. Isto tako smo mi, kako kaže sveti Augustin, sakriveni u ljubljenoj duši Marijinoj. Mi stvarno ne možemo nadnaravno disati, ne možemo rasti u milosti, hraniti se nadnaravnom hranom, božanskim životom, nego samo po Mariji. Sve nam milosti dolaze samo po rukama Marijinim.

2.
Život djeteta u majčinom krilu je spojen sa životom majke tako da se čini da je život majke i djeteta jedan jedini život. Isto tako treba duša živjeti u savršenoj ovisnosti o Mariji kao što je dijete povezano sa svojom majkom. Duša treba živjeti u Mariji i preoblikovati se u njoj.

3.
U prvim mjesecima svoga života živi dijete sa svojom majkom i uvijek je s njom; sve svoje osjećaje upravlja majci. Tako treba i duša da u dubokoj i povjerljivoj ljubavi živi s Marijom. Moramo biti svjesni da živimo u Mariji, poo Mariji, za Mariju, s tim da majka nađe poslušno dijete, dijete kojem Ona može dati Duha svoga Sina i odgojiti ga po Njegovoj slici.

To je sva tajna Marijina života po planu Božjem.

Marija u djelu našeg posvećenja zauzima središnje mjesto pokraj Isusa, zauzima mjesto Majke. To je načelo kršćanskkog otajstva.
Što duša ovu tajnu bolje shvati i prihvaća, to će Duh Sveti u njoj snažnije djelovati. Drugim riječima: što Duh Ljubavi u jednoj duši naše više Mariju, svoju Zaručnicu, to će On tu dušu više oploditi i posvetit povlačeći je u sve skrovitiji život s Kristom u Bogu. Znači da Marija uzdiže dušu brže k božanskom sjedinjenju.
Moramo dakle svi misliti na to da djelo našeg posvećenja moramo usmjeriti prema ovom načelu da bi Marija Mogla ispuniti i na nama svoju majčinsku djelatnost i svoju nadnaravnu zadaću.
Ova je tajna Marijina poslanja u Crkvi, u svijetu duša, vrlo životvorna.
Ipak je Bog u Crkvi izabrao jedan Red, jednu redovničku obitelj, u kojoj se mora živjeti ova tajna, a članovi te obitelji su pozvani da proživljavaju ovu tajnu u svoj istini, u svoj njenoj dubini i u svoj njenoj punin.
Ova redovnička obitelj, jest Red naše drage Gospe od gore Karmela, naš sveti Red.
Našem je Redu Isus povjerio u svojoj Crkavi brigu, poslanje zadaću da u svoj svojoj djeci razvijaju i šire štovanje Marijino po savršenom životu Marijinog Majčinstva.

Tumačenje Prvotnog Pravila

Kontakt

Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela, M. Porobića 83, Stup 71210 Ilidža - BIH, tel. +387/33/862-922